Kada u javnom prostoru pomenemo termin “nevladina organizacija”, često naiđemo na podignute obrve, skepsu ili otvorenu netrpeljivost. U Srbiji je ovaj pojam opterećen višedecenijskim kampanjama diskreditacije, nerazumevanjem njegove suštine i pokušajima da se rad organizacija predstavi kao “neautentičan” ili “uvozni”. Međutim, civilno društvo je mnogo više od toga.
To su svi oblici organizovanog delovanja građana u cilju ostvarivanja opšteg dobra – udruženja, fondacije, sindikati, profesionalna udruženja, sportski i kulturni klubovi, neformalne grupe i pokreti. Civilno društvo počiva na autonomiji građana da prepoznaju zajednički problem i odluče da ga zajedno rešavaju – bez profita, ali sa osećajem odgovornosti za svet u kojem žive.
Studija Građanskih inicijativa iz 2019. godine pokazuje da u Srbiji postoji više od 35.000 registrovanih organizacija, ali da aktivno deluje svega njih desetak procenata. Više od 65% organizacija nema stabilne izvore prihoda, a preko 80% ima godišnji budžet manji od 50.000 evra. Većina funkcioniše bez stalno zaposlenih, oslanjajući se na projektno finansiranje i volonterski rad.
Beogradska otvorena škola u svom istraživanju iz 2023. godine opisuje sektor civilnog društva kao onaj koji se kreće u „začaranim krugovima“: projektna logika, institucionalna nesigurnost, slaba saradnja sa donosiocima odluka i nedostatak mehanizama podrške čine da organizacije često rade fragmentisano i reaktivno, bez mogućnosti da ostvare dugoročniji uticaj.
Uprkos tome, hiljade ljudi širom Srbije svakog dana dokazuje da civilno društvo nije apstraktni pojam, već konkretna praksa solidarnosti i brige za zajednicu. I zato je ključno da ga prestanemo posmatrati kao “dodatak” sistemu – i počnemo ga uvažavati kao njegov suštinski deo.
1. Šta sve čini sektor civilnog društva u Srbiji?
Sektor civilnog društva u Srbiji je raznolik, ali nedovoljno prepoznat i sistemski podržan. Prema istraživanju Beogradske otvorene škole, on obuhvata:
- formalne OCD koje deluju u oblastima kao što su ljudska prava, obrazovanje, zaštita životne sredine i zdravstvo,
- neformalne inicijative i građanske akcije koje nastaju spontano, često kao odgovor na lokalne probleme,
- ekspertske organizacije koje doprinose razvoju javnih politika,
- lokalna udruženja koja pružaju socijalne i humanitarne usluge tamo gde država izostaje.
Većina ovih organizacija funkcioniše u veoma ograničenim uslovima. Zavisnost od projektnih sredstava i administrativnih barijera dovodi do toga da se sektor teško razvija strateški. Ipak, i u takvom okruženju, organizacije uspevaju da pokrenu važne inicijative, mobilišu građane i podstaknu promene koje imaju stvaran društveni uticaj.
2. Uloga civilnog društva u održivom razvoju – kroz priče koje menjaju zajednice
Kada govorimo o održivom razvoju, često zaboravimo da iza velikih ciljeva i međunarodnih strategija stoje ljudi – pojedinci i organizacije koje svakodnevno, uporno i tiho menjaju svoje zajednice. Upravo u tom prostoru između potreba koje institucije ne prepoznaju i odgovornosti koje se prebacuju s jednih na druge, deluje civilno društvo. Njegova uloga u održivom razvoju je višestruka i nezamenjiva – jer ono deluje tamo gde se održivost živi, a ne samo planira. Kroz različite uloge – od zagovaranja i inovacije do kontrole vlasti i direktnog pružanja usluga – OCD-i omogućavaju da se ciljevi održivog razvoja sprovode tamo gde su najpotrebniji: u zajednicama.
Zagovarači socijalne pravde i jednakosti
Civilno društvo ima značajnu ulogu u borbi protiv siromaštva, diskriminacije i isključenosti. Kroz direktan rad sa ranjivim grupama, javno zagovaranje i praćenje politika, OCD-i doprinose ostvarivanju pravednijeg društva u kojem niko nije izostavljen. Oni adresiraju nejednakosti tamo gde su najvidljivije – u pristupu obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti i pravdi. Njihov doprinos posebno je značajan za ostvarenje ciljeva poput SDG 1 (Iskoreniti siromaštvo), SDG 5 (Rodna ravnopravnost), SDG 10 (Smanjenje nejednakosti) i SDG 16 (Pravda i snažne institucije).
U Srbiji, Inicijativa A11 radi upravo na ovom preseku prava i siromaštva – pružajući pravnu pomoć licima bez dokumenata, osobama koje žive u neformalnim naseljima, kao i drugim obespravljenim grupama. Istovremeno, zagovara promene u sistemima socijalne zaštite i stambene politike, čime utiče na institucije da prepoznaju “nevidljive” građane.
Nositelji inkluzivnih i solidarnih modela razvoja
Jedna od najvažnijih uloga OCD-a jeste da osmišljavaju i testiraju nove modele razvoja koji su istovremeno pravedni, solidarni i održivi. To uključuje obrazovne i radne programe za one koje tržište rada zanemaruje, kao i alternativne oblike ekonomije utemeljene na zajednici i međusobnoj podršci. Ova uloga direktno doprinosi ciljevima SDG 4 (Kvalitetno obrazovanje), SDG 8 (Dostojanstven rad) i SDG 10 (Smanjenje nejednakosti).
Organizacija “Naša kuća” iz Beograda primer je takve prakse. Kroz proizvodne radionice i svakodnevni rad sa mladima sa smetnjama u razvoju, ona ne samo da promoviše inkluziju, već obezbeđuje konkretne mogućnosti za zapošljavanje, učenje i život u zajednici. Na taj način, socijalna inkluzija postaje stvarnost, a ne deklarativna vrednost.
Branioci životne sredine i javnog dobra
Zaštita prirodnih resursa, borba protiv zagađenja i klimatskih rizika, kao i očuvanje lokalne životne sredine predstavljaju još jednu ključnu oblast delovanja OCD-a. Kroz kampanje, terenski rad i lokalno organizovanje, ove organizacije štite javno dobro i doprinose ispunjenju ciljeva kao što su SDG 6 (Čista voda), SDG 13 (Klimatska akcija) i SDG 15 (Život na kopnu).
Pokret “Odbranimo reke Stare planine” mobilisao je hiljade ljudi širom Srbije kako bi se zaustavila izgradnja malih hidroelektrana koje uništavaju rečne tokove. Njihova borba pokazuje snagu lokalne zajednice koja brani svoje pravo na vodu, prirodu i život u skladu sa okruženjem.
Čuvari odgovornosti i dobrog upravljanja
OCD-i često funkcionišu kao mehanizam javne kontrole, prateći kako institucije donose odluke i troše javna sredstva. Uloga “čuvara sistema” podrazumeva nadzor nad primenom zakona, borbu protiv korupcije, analizu javnih politika i zagovaranje veće odgovornosti vlasti. Time civilno društvo direktno doprinosi ostvarivanju SDG 16 (Mir, pravda i snažne institucije).
Transparentnost Srbija već godinama analizira procedure javnih nabavki, monitoriše donošenje zakona i ukazuje na sistemske slabosti koje omogućavaju zloupotrebe. Kroz istraživanja, preporuke i javne kampanje, ova organizacija gradi most između stručne javnosti i institucija koje moraju da rade u interesu građana.
Inicijatori lokalne otpornosti i društvenih inovacija
Civilno društvo je izuzetno važan akter u osmišljavanju inovativnih rešenja za lokalne probleme – posebno u mestima gde je institucionalna podrška slaba ili nepostojeća. Kroz osnivanje socijalnih zadruga, omladinskih centara, inicijativa uzajamne pomoći i lokalnih mreža solidarnosti, OCD-i doprinose jačanju otpornosti zajednica. Ova uloga direktno je vezana za ciljeve SDG 9 (Inovacije), SDG 11 (Održive zajednice) i SDG 17 (Partnerstva).
Mnoge lokalne organizacije u Srbiji – od ženskih zadruga do ekoloških udruženja – pokrenule su inicijative koje nisu samo odgovor na potrebe, već i način da se izgradi osećaj zajedništva i poverenja. Njihove aktivnosti pokazuju kako društvene inovacije ne dolaze uvek iz centra, već često sa margine – ali su time još vrednije.
3. Civilno društvo i UN Agenda 2030: zašto je ono ključno
Agenda 2030 i 17 ciljeva održivog razvoja (SDGs) prepoznaju civilno društvo kao ključnog aktera. Ono nije pomenuto usputno – već kao strukturalna komponenta u realizaciji ciljeva, posebno kroz SDG 16 (mir, pravda i snažne institucije) i SDG 17 (partnerstva za ciljeve).
U tekstu “The SDGs need a strong and loud civil society” objavljenom na SDG Action platformi, naglašava se da preko 70% svetske populacije živi u državama u kojima je prostor za delovanje civilnog društva ozbiljno ograničen. To direktno usporava napredak ka postizanju ciljeva održivog razvoja.
Autori pozivaju na uspostavljanje mehanizama koji bi garantovali stalno prisustvo i uticaj OCD-a na globalnim forumima – uključujući funkciju izaslanika UN za civilno društvo i redovne konsultacije na samitima poput HLPF-a. Bez snažnog i glasnog civilnog društva, Agenda 2030 ostaje deklaracija – a ne transformacija.
OCD-i nisu samo kreatori i kritičari – oni su i konkretni implementatori održivog razvoja. Uloga civilnog društva kao partnera u realizaciji SDG ciljeva prepoznata je u dokumentima UN i inicijativama kao što su Forus i Local2030. OCD-i učestvuju u:
– pružanju usluga koje dopunjuju ili nadomešćuju rad institucija,
– edukaciji građana o pravima i održivim praksama,
– prikupljanju i analiziranju podataka koji doprinose praćenju napretka,
– kreiranju lokalnih akcijskih planova koji povezuju ciljeve sa realnim potrebama zajednice.
Na taj način, oni omogućavaju da se globalna Agenda 2030 „spusti“ na lokalni nivo – da ne ostane samo dokument međunarodne politike, već postane alat promene za svakodnevni život ljudi. U partnerstvu sa lokalnim samoupravama, obrazovnim institucijama i biznisom, OCD-i grade zajednice koje nisu samo održive, već i solidarne, pravedne i sposobne da se nose sa budućim izazovima.
4. Izazovi i potencijali civilnog društva u održivom razvoju
Iako civilno društvo ima značajnu ulogu u postizanju održivosti, u praksi funkcioniše u uslovima koji ga često sputavaju. Suženi prostor za delovanje, politički pritisci, normativna neizvesnost i nestabilno finansiranje sistemski podrivaju njegov kapacitet. Organizacije su često prinuđene da rade bez institucionalne sigurnosti, oslanjajući se na projektno finansiranje koje ne podržava razvoj i stabilnost.
Ipak, uprkos ovim izazovima, sektor civilnog društva u sebi nosi ogroman potencijal – naročito u saradnji sa drugim akterima. Sve više primera pokazuje da se održive prakse rađaju u trouglu: civilno društvo – akademija – odgovorni biznis. Kroz takva partnerstva, nastaju modeli koji kombinuju društvenu relevantnost, stručnu dubinu i ekonomsku održivost.
ASOR veruje da je upravo u ovom međusektorskom povezivanju prostor za budućnost: kada znanje postane praktično, kada zajednica postane akter, i kada tržište počne da radi za ljude – a ne obrnuto. Civilno društvo u tom okviru nije korisnik – već kreator rešenja.
Zaključak: Civilno društvo nije dodatak sistemu – ono je deo rešenja
U trenutku kada se održivi razvoj sve češće koristi kao fraza bez sadržaja, civilno društvo podseća da je reč o konkretnim ljudima, svakodnevnim borbama, lokalnim inicijativama i otporima. Njegova uloga nije da popunjava praznine koje ostavljaju institucije, već da gradi pravedniji sistem, otporan na krize i zasnovan na solidarnosti.
Za održivi razvoj nisu dovoljni budžeti i strategije. Potrebni su i ljudi koji veruju da promene počinju od zajednice. Organizacije civilnog društva upravo to rade – spajaju znanje, poverenje i akciju. Zato je vreme da ih ne posmatramo kao sektor sa margine, već kao oslonac održive budućnosti.
„Ovaj materijal objavljen je uz finansijsku pomoć Evropske unije. Za njegovu sadržinu odgovorna je isključivo Asocijacija za saradnju i održivi razvoj i ona nužno ne odražava stavove Evropske unije. Projekat se realizuje u okviru projekta „EU Resurs centar za civilno društvo u Srbiji“ koji Beogradska otvorena škola sprovodi u partnerstvu s organizacijama civilnog društva: Novosadska novinarska škola, ENECA, Užički centar za prava deteta, Nova planska praksa, Sigurne staze, Mladi poljoprivrednici Srbije i međunarodnim partnerom, fondacijom Fridrih Ebert (Friedrich Ebert Stiftung). Projekat je podržan od strane Evropske unije i biće realizovan u periodu od 2023. do 2026. godine.“
